Vaterpolo klub B O S N A - S a r a j e v o

Piše: Milorad M. MURIŠIĆ

Na incijativu nekoliko entizujasta – vezanih za Herceg – Novi , i to LAKOVIĆ  Staniša , direktor  građevinske zadruge ŽELJEZNIČAR iz Sarajeva , porijeklom iz Podgorice , koji je bio predsjednik kluba , Tomanović Aleksandar – Leko ,  koji je bio trener , i Špiridon Mustur ,  inžinjer u ENERGOINVEST-u , potpredsjednik kluba , oba porijeklom iz Đenovića , počelo je okupljanje   studenata  koji su studirali  u Sarajevu , u drugoj polovini 1984 godine – barem sam se tada ja priključio , da bi se oformio vaterpolo klub  koji bi nastavio tradiciju istoimenog kluba koji je negdje 1967.g. prestao sa aktivnostima.

Počelo je neobavezno , sa treninzima  kojima su se priključili  neki plivači ili vaterpolisti iz Sarajeva koji bi ljeti rekreativno igrali vaterpolo na Jadranu ( u CG ili Hrvatskoj ) ..

Treninzi su bili na bazenu DIF-a na Koševu , prvo na sticanju snage a kasnije je nabavljena i vateropolo lopta  i golovi pa je sve bilo lakše.
Sjećam se da  smo se okupili –  Murišić Milorad , student Pravnog fakulteta ,rođ. l962.g u H-Novom, golman Jadrana iz H-Novog,  Maslovar Zoran, student DIF , 1963 g. igrač Primorca Kotor,  Krivokapić Saša , iz Sarajeva , ljeti igrao za Rivijeru iz Đenovića,  Brnjić Mario iz Sarajeva , ljeti igrao negdje u Makarskoj ,  Bjelica Danko , iz Sarajeva , ljeti igrao negdje u Makarskoj ili Baškoj Vodi , imao rodbinu u Igalu , Vrbica Darko , student , mislim da je iz Sarajeva ,   Šoljan Marino ,  student DIF-a sa  Hvara , Stari Grad, mislim da je bio maratonac u plivanju , kasnije i trener plivačke selekcije u plivačkom klubu Bosna, Dragan Pejanović iz Sarajeva , ljeti igrao u Makarskoj , Baška Voda , Igrane ili tako nekako , majka mu je porijeklom iz H-Novog, Laković Zoran iz  Sarajeva , sin Staniše Lakovića , mislim da je bio učenik srednje škole ,  Galić Nebojša , Sarajevo , takođe negdje ljeti igrao,  Bajić Janko iz Sarajeva ,  Forkapić Dario  iz Zenice , bio je odličan  plivač na 100 metara, sprinter,  Jurjević Božo , student iz Dubrovnika , igrao je u mlađim selekcijama  dubrovačkog JUG-a.Trenirao je s nama i Krivokapić Goran iz Kotora  ali mislim da nije ulazio u ekipu .Trener je bio Tomanović Aleksandar – Leko  a na jednoj utakmici mu je pomagao i Maslovar  Željko iz Kotora , brat Zorana Maslovara , moja generacija iz  pionirskih i juniorskih dana .Mislim da  smo svi  bili blizu po godinama – rođeni između 1962. do 1969.

 Kasnije , će se priključiti , prethodno trenirajući plivanje , i braća Baralić , Edin i Emir , valjda sam pogodio imena , jedan od njih je sada  trener  u novoosnovanom klubu vodenih sportova-  Sarajevo , pa  Ljubić Miroslav – Salojlo , mislim da je trenirao plivanje  ili ronjenje, pa najveći šoumen i talenat  – učenik osnovne škole- Mirza Isanović – Paša koji je ljeti dolazio u Baošiće  i tamo trenirao u istoimenom klubu  a mislim da je on najviše igrao za ekipu Bosne , do  kraja 1980-ih. a ovog ljeta je igrao jednu utakmicu za Bokelj Baošić  ( 2008.g), sada živi uSarajevu , pa  studenti iz  H-Novog,  Roganović Željko , sada uspješan privrednik u H-Novom, apoteke ,  i Anić Gordan , građevinski inžinjer inače rođen u Sarajevu  a  odrastao u H-Novom, dobar plivač leptir stilom, sada živi i radi u Austriji , trenirali su u mlađim kategorijama Jadrana  .

Bili su tu , pristizali na studije ili samo igrajući - Ćetojević Žarko iz Banja Luke , Zlatko Bibanović , kao  istaknuti prvoligaški igrač Primorja iz Rijeke , mislim da je studirao DIF a njegova supruga  medicinu , mislim da je bio glavna poluga ekipe u 1986.g i daljih godina, sada uspješan privrednik u Rijeci. Tu je bio i Aleksandar Terzić – Bambus , mislim da je iz Sarajeva.

Još kasnije su došli Sabrija Vulić- sada novinar i urednik na TV ATLAS u Podgorici, Denis Mandić - golman , sada predsjednik vaterpolo kluba  Primorac Kotor, Draško Krivokapić uspješni privrednik u Kotoru  – svi iz Kotora , trenirali su u mlađim kategorijama Primorca , a Draško je bio član šampionske ekipe  Primorca koja je osvojila duplu krunu – Prvenstvo i Kup SFRJ . Pa Bajković Petar , student  ,golman Jadrana iz H-Novog,sada uspješan trener uGrčkoj , pa igrač  Vido  Pavlović  zv. Obren  ( po ocu koji je takođe igrao vaterpolo )  iz Đenovića .

Kao treneri su se u kasnim 80-im iskazali Rajko Brajević ( zaposlen u Ministarstvu sporta CG kao savjetnik )  i Zoran Ivanovski , nekadašnji prvotimci Jadrana a kasnije i treneri mlađih kategorija . Zoran Ivanovski je nastavio trenersku karijeru i sada je pomoćni trener reprezentacije Crne Gore , prvaka Evrope 2008.g a bio je trener u Jadranu , Bijeloj , Budvi a sada trener  u ruskom Kazanju .

Zajedno s nama je krajem 1985. trenirao i  Boris Katić iz Splita , vojnik u Sarajevu , inače prvotimac Mornar Split a krajem 90-ih igrač Mladosti Zagreb i ozbiljan kandidat za reprezentaciju Jugoslavije – selektor Nikola Stamenić . On se vidi na  fotografiji  br. 7 u pozadini , sa širokim osmjehom .Sada uspješan privrednik u Hrvatskoj .

Prva utakmica je odigrana u Sarajevu , tretirana je kao finale Kupa BiH,  pošto smo pobjedili , primio sam pobjednički pehar , kao kapiten ekipe .Mislim da smo i sjutradan igrali jednu utakmicu , takođe sa ekipom INCEL iz Banja Luke  koji su već godinama igrali u II saveznoj vateropolo ligi . Rezultata se ne sjećam . Utakmica je bila  za 5 ili 6 april 1985.g. Mislim da smo krajem maja 1985 išli za Banja Luku da igramo revanš i opet smo pobjedili – 9 : 8 .
Igralo se i 1986. a opet u aprilu , tada sam ja već diplomoirao i bio sam gosta sedam dana , trenirali smo i igrali protiv INCEL-a i pobjedili i opet pehar  kao kapiten ekipe sam ja primio , Mislim da je i Zlatko Bibanović već tada igrao.
Kao gost je bio Ante Lambaša , predsjednik  LEN – evropske kuće vaterpola , iz Beograda , te Miša Radan  funkcioner VSJ i član  LEN, a kao sudija je bio i Josip Tenžera , sudija II lige iz Beograda, inače porijeklom iz H-Novog.
Na kvalifikacijama za   popunu II savezne lige u Mostaru nisam igrao jer sam bio registrovan za ekipu Mladost iz Bijele koja je  bila  stabilan drugoligaš a i dva puta pobjednik II savezne lige do 1990-ih.

Vremena je dosta prošlo, da nisam na poleđini fotografija koje ja imam , poslije 4-5 godina napisao imena igrača, ne bih se mogao polovine sjetiti , a  niko od mojih saigrača  nije voljan da se pokuša sjetiti detalja, sve je to neobavezno i nepovezano, Saša Krivokapić mi je dostavio  tri fotografije – posebno one  iz Mostara , pa ih  prilažem , jer smo mi svi dio istorije  sporta Sarajeva i  BiH .
Nastavio sam igrati vaterpolo do 1990.g , a od tada sam funkcioner u vaterpolu – bio sam predsjednik Arbitražnog suda VSJ i član od 1996 do 2006, a sada sam to isto u VPS Crne Gore, i delegat na vaterpolo utakmicama, u CG naravno i sada u novoosnovanoj Jadranskoj vaterpolo ligi. Zoran Maslovar se  bavio igranjem u Rivijeri iz Đenovića, pa trenerskim poziovom u Kotoru, prva ekipa Primorca i mlađe kategorije, Val iz Prčanja, Grčka i Španija a sada je pomoćni trenere – ili trener mlađih kategorija u ekipi Šturm – Moskva i selektor juniorske reprezentacije Crne Gore. Krivokapić Saša je  morao napustiti rodni grad 1992.g i od tada je u H-Novom, privatni preduzetnik s uspjehom.Pejanović Dragan i Bjelica Danko žive i rade u Kanadi s porodicama , mislim čak i da su tamo  igrali  vaterpolo rekreativno. Laković Zoran živi i radi negdje u Švedskoj , ljeti dolazi u Herceg – Novi . Mislim da je Bajić Janko poginuo 1992.g u bombardovanju grada , živio je zgradi JAT-a , lucidan momak širokog obrazovanja i izuzetno komunikativan  i uspješan u svemu čega se dohvatio.
Za ostale iz one ekipe koja je igrala prvi put zajedno – nemam bližih podataka  niti im znam sudbinu – nadam se da su uspješni u svojoim karijerama.

Nažalost , i Staniša Laković i Aleksandar Tomanović više nisu živi , posledice ratnih strahota u Sarajevu su uticale na njihov život.

Špiridon Mustur sada živi u  Beogradu gdje je došao iz Sarajeva u toku 1992.g.

Herceg Novi, 06.03.2009.